Mi smo zub vječnosti. Tako. Ljepo. Zub smo.
Zub, zarijen u kožu preljesne djevojke ove planete.
Ove zemlje. Zemlje koju su naše.
I mi smo, koji smo njihovi zubovi.
Zubovi vukova i vampira.
I ne nedostaje nama ni zarod.
Nedostaje nama baš ništa.
Jer ti si ova ljepota bez uspoređenja. Samo jedna.
Onako si mi, ljubav, ako ti to želiš, ako ti se moliš. I kad ti moliš.
Ni kad ni ti ja ne znam. Samo jednom.
Zatvorenih očiju. Na kapijama. Preko kapija. Preko kapilara.
I sa leptirima spleteni su tvoji snovi. Tako duboko. Kad te volim.
I tako, polako. Skroz tvoje ušče. I bez maramica.
Gdje slivaju se snovi, i suze, i krv.
Gdje plačeš mi i kad si sva bjela, i gola.
I kad zubima svojim sisam tvoj kalemegdanski vrat.
I kad volim tvoje grudi. Duboko.
I kad mi volimo se. Kako da ne. Volimo se.
Skroz bol. Skroz saznanje.
Mi smo zub.
Ti si moja stela.
Da ne pristajem u čuzi
Ako ne pristajem u čuzi, onda i ne pristajem. Ali dotad ne pristajem ni da ne pristajem ni da pristajem. Covijeku ne treba da pristaje uopste ali moze, da pristaje, kako ne, nije nemoguče. Covijek treba da leti. I zato treba mu par spratova. 'Katova' naime kazu Hrvati. Ali uskoro zadnje nam je veče? Uskrsnut če stvarno. Novi mjesec. Novi dan. I Sava ..
A certain satisfaction is no satisfaction as certain as it is
It gives a certain satisfaction to know that churches are saintly only from the build inside. Everything else is questionable. If not undeniably absent.
Since they banned the g-d into the books, and imprisoned the books into these monuments of splendor. Since then.
But still one can feel another's heartbeat. Until then..
#actsofunholy #actsofundeniability #actsofdisobedience